Dovodi:
Članci
Komentari

Promjenom načina života čovjeka, i prelaskom u urbane sredine sve više se gubila veza čovjeka i prirode. Kao način da zadrži vezu sa prirodom čovjek se okrenuo druženju sa kućnim ljubimcima. Zbog dijeljenja istog ambijenta sa njima, ponekad čovjek dolazi u situaciju i da podijeli neku bolest sa životinjama sa kojima živi. Osobe sa oslabljenim imunim odgovorom imaju veću mogućnost da dobiju neku infekciju pa samim tim i one bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na čovjeka (zoonoze). U grupu osoba sa oslabljenim imunim odgovorom svrstavamo malu djecu,starije osobe,osobe koje su na hemoterapiji, osobe sa autoimunim bolestima, osobe koje uzimaju imunosupresivne ljekove, osobe sa reumatoidnim artritisom kao i osobe koje imaju neke generalizovane bolesti koje utiču na smanjenje imunog odgovora. Naravno moja sugestija ne ide u pravcu da ove osobe odustanu od držanja životinja u svom ambijentu, jer upravo osobe iz gore navedenih grupa imaju puno pozitivnih razloga da nabave ljubimca, samo mi je želja da skrenem pažnju da  osobe iz gore navedenih grupa treba  pažljivo da  priđu odabiru kućnog ljubimca. Njihovi ljubimci moraju prolaziti redovno veterinarsku kontrolu i treba naglasiti prilikom dolaska kod veterinara da je vlasnik životinje osoba sa suprimiranim imunim odgovorom.

Imunosuprimirane osobe treba da :

  1. Pažljivo odaberu životinju za kućnog ljubimca
  2. Znaju kako da vode računa o njenom zdravlju
  3. Znaju šta da rade kada se životinja razboli

Zapamtite nekoliko sledećih savjeta  za izbor kućnog ljubimca :

-        Izaberite pitomu životinju koja nije sklona da grebe i ujeda

-        Izbjegavajte reptile za kućne ljubimce

-        Ukoliko se odlučite da uzmete životinju iz azila treba biti veoma obazriv jer je ta životinja bila u kontaktu sa velikim brojem životinja

-        Nabavljajte životinje u registrovanim pet šopovima i renomiranim odgajivačnicama

Kako se čuvati od mogućih posledica boravka u zajednici sa životinjom:

-        Uklanjajte feces životinje uvijek sa rukavicama, takođe i toalet za mačke redovno čistite koristeći rukavice

-        Akvarijume i terarijume čistite takođe sa rukavicama jer reptili često mogu biti nosioci  za ljude veoma patogene Salmonela bakterije

-        Ne dozvoljavajte Vašim ljubimcima da napolju kontaktiraju sa drugim životinjama za koje nijeste sigurni da su zdrave

-        Perite ruke uvijek nakon igranja i maženja sa ljubimcem

-        Vodite računa o ishrani životinje (ne svježe meso, mačkama ne dozvoljavajte da jedu miševe)

-        Zaštite Vašeg ljubimca od buva, krpelja, komaraca i ostalih ekto i endo parazita

Šta uraditi kada se životinja razboli:

-        Životinju odmah odvesti kod veterinara da bi se utvrdilo da li se radi o oboljenju koje je prenosivo i na čovjeka

-        Ukoliko se radi o nekoj zoonozi ako ima mogućnosti zadužiti nekog drugog člana familije ili bliskog prijatelja da vodi računa o ljubimcu dok ne ozdravi

-        Pojačati higijenske mjere u kući

Pripremio: Branko Živković vet.specijalista  PVU Animavet Podgorica

Da li kućni ljubimci mogu bolovati od epilepsije ?

Odgovor je da, epilepsija je ne samo bolest ljudi nego i nekih životinja,između ostalog i naših kućnih ljubimaca pasa i mačaka.

Šta je epilepsija?

Epilepsija je najčešće neurološko oboljenje pasa i mačaka izazvano abnormalnom moždanom aktivnošću u moždanoj kori.

Šta je uzrok ove bolesti ?

Postoji više klasifikacija ove bolesti po tome šta je uzrokuje. Meni se najprihvatljivija čini podjela na epilepsije  idiopatskog porijekla , tj nepoznate etiologije i simptomatske epilepsije. Kod idiopatskih epilepsija nije moguće utvrditi pravi razlog zašto se napadi javljaju i uzrok nije moguće otkriti za sada dostupnim ispitivanjima neurološkog sistema. Kako se u humanoj medicini ove idiopatske epilepsije vežu za genetsku komponentu tako se i u veterinarskoj medicini smatra da postoji genetska veza za pojavu epilesije. Tome govori u prilog i to da su po nekim ispitivanjima pojedine rase više predisponirane za ovu bolest. U tu grupu spadaju madjarska vižla, bokser, njemački ovčar, labrador retriver, zlatni retriver, špringel i koker španijel, bernski planinski pas i još neke rase.

Što se simtomatskih epilepsija tiče  one mogu biti kongenitalnog porijekla,traumatskog (edemi mozga od udara), inflamatornog (meningitis), infektivnog (štenećak), neoplazije , cerebro vaskularni infarkti i krvavaljenja i tik paraliza.

Kako prepoznati-dijagnostikovati bolest ?

Vlasnici obično dolaze u ambulantu prilično uplašeni za svoga psa jer su zatečeni iznenadnom pojavom epileptičnog napada kod psa. Obično kažu da je pas bez prethodniih simptoma iznenada pao i počeo da se trza, da nije odgovarao na obraćanje vlasnika i da je to trajalo par minuta. Nakon toga pas je bio iscrpljen , ali je relativno normalno funcioniosao.

Vlasnici često primjećuju samo brutalne znakove bolesti. Medjutim  epileptični napad se može podijeliti u 4 faze: prodromalnu (promjena ponašanja), aura fazu (lizanje, pojačana salivacija, skrivanje…), ictus fazu (gubitak svijesti, cvokotanje zubima, bacakanje, mlaćenje glavom i veslanje nogama…) i the ictal fazu (iscrpljenost, uzimanje velike kolicine vode, dezorjentacija..). Treba naglasiti da svaki epileptični napad ne prolazi kroz ove faze tj da postoji više tipova epileptičnih napada.

Veterinar postavlja dijagnozu na osnovu anamneze dobijene od vlasnika, neuroloških pregleda, analiza krvi i u ambulantama koje su opremljne treba uraditi EEG i CT Medjutim najbitnije od svega je dobro uzeta anamneza od vlasnika i opšti klinički pregled. EEG i CT mogu biti potpuno uredni, a da pas ipak  boluje od epilepsije, uz to ni jedna ambulanta kod nas nije opremljna da bi se mogao uraditi EEG i CT.

Da li neke druge bolesti mogu da imaju slične simptome kao epilepsija?

Diferencijalno dijagnostički sa epilepsijom je moguće ponekad pomiješati hypoglikemiju, moždani infarkt, opstrukciju disajnih puteva, trovanje, disbalans elektolita itd. Zato je potrebno dobro uzeti anamnezu od vlasnika, uraditi kompletan klinički pregled i analize krvi da bi se dobila tačna dijagnoza. Veoma korisno za pravilnu dijagnozu bi bilo ako bi vlasnik bio  dovoljno priseban i napravio video zabilješku konvulzivnog napada.

Da li je ovu bolest moguće liječiti ?

Kada veterinar postavi dijagnozu on vlasnika treba da upozna o načinu liječenja ove bolesti i mogućim negativnom efektima terapije ili pojavom epileptičnih napada i pored terapije koju pas uzima. Vlasnik mora da bude taj koji donosi konačnu odluku da li će liječiti svoga psa. Kada i kojim lijekom će se početi sa terapijom odlučuje veterinar na osnovu učestalosti i jačine napada koje ima pas.

Takođe treba reći da je epilepsija bolest gdje je monitoring veoma važan i gdje veterinar na osnovu monitoringa odlučuje da li će smanjivati, povećavati ili potpuno ukinuti terapiju. Za sada se u liječenju ove bolesti i kod pasa i kod mačaka nameće lijek  phenobarbiton kao najbolje rješenje.

Savjet vlasnicima : ne možete puno pomoći Vašem psu kada dobije napad , zato svoju pažnju usmjerite na ono što se dogadja da bi mogli da prenesete to vjerodostojno veterinaru. Nikako ne stavljajte prste usta psu i ne pokušavajte da mu izvlačite jezik, jer možete biti ozbiljno povrijeđeni. Jedino što možete pomoći je da se pas ne povrijedi tokom napada padom niz stepenice ili sa ležaja , pa životinju treba pažljivo pomjeriti na ravno i  bezbjedno mjesto.

Pripremio: Branko Živković vet.specijalista PVU ANIMAVET

Da li je davanje psu čokolade opasno ?

cokolada nije za pse

Mnogi vlasnici pasa nijesu upućeni u činjenicu da njihov ljubimac ne smije da jede čokoladu, i druge proizvode koji u sebi sadrže čokoladu.

Problem je u sastojku čokolade koji se zove theobromin.

I dok čovjek bez  problema podnosi theobromin tj. njegov organizam ga normalno metaboliše, kod psa je taj proces veoma usporen pa on postaje toksičan(otrovan) za organizam psa.

Da li je svaka čokolada podjednako opasna ?

Tamne čokolade, kakao table i čokolade za kuvanje su mnogo opasnije i štetnije od bijelih čokolada i pravih mlečnih čokolada.

Ovo je zbog toga što bijele i mlečne čokolade imaju manju količinu theobromina u sebi od kakaa i tamnih čokolada. Na primjer 25 grama čokolade sa visokim sadržajem theobromina može izazvati trovanje psa težine oko 20 kg.

Da li svi psi isto podnose  čokoladu ?

Ne. Istu količinu čokolade bolje će podnijeti odrasli i psi većih rasa, nego štenad i psi manjih rasa.

Koji su simptomi trovanja čokoladom?

Ukoliko pas pojede manju količinu čokolade (par kockica), onda jedini simptomi trovanja mogu biti diarea (proliv) ili povraćanje, ili i jedno i drugo. Ovdje se radi o lakšem obliku trovanja pa Vaš veterinar može brzo sanirati ovaj problem.

Ukoliko pas pojede veću količinu čokolade onda se mogu javiti ozbiljniji znaci trovanja kao što je podrhtavanje mišića, poremećen srčani ritam, srčani napad, unutrašnja krvarenja itd.

Psa treba pod hitno odvesti kod veterinara.

Ukoliko nije prošlo više od 2 časa od kada je pas pojeo čokoladu treba pokušati izazvati povraćanje kod psa.

NAŠI SAVJETI :

  1. NE POKUŠAVAJTE DA SAZNATE KAKO VAŠ PAS PODNOSI ČOKOLADU
  2. NIKAD NE OSTAVLJAJTE ČOKOLADU NA MJESTA GDJE BI PAS MOGAO DA JE NADJE I POJEDE

Pripremio: Branko Živković vet.specijalista – PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com

Tjeranje kuja je u stvari plodni dio njihovog reproduktivnog ciklusa. Ženke psa postaju polno zrele sa 6 do 8 mjeseci starosti, kada dobijaju i prvo tjeranje (u daljem tekstu ciklus).Ciklus se kod kuja obično javlja 2 puta godišnje i traje oko 3 nedjelje. Ukoliko dozvolite parenje one mogu već u prvom ciklusu sa 6 do 8 mjeseci ostati skotne. Ne preporučuje se da se ženke pare prije navršene druge godine starosti, kada su i potpuno tjelesno zrele.

Početak ciklusa tj tjeranja prepoznaće te po tome što ženki otekne vagina i njena sluzokoža postaje hiperemična. Mužjaci sa kojima se sreće pokazuju veće interesovanje za nju, njuše je i duže se zadržavaju kod nje. Na početku ciklusa kod većine kuja posebno većih rasa pojavljuje se i krvarenje iz vagine, koje traje 3 do 10 dana. Kod malih rasa ovo krvarenje  može da prodje neprimijećeno.

Kako spriječiti neželjeno parenje ?

 

Postoji više načina  da spriječite neželjeno parenje:

  1. Upotreba spreja koji odbija mužjake
  2. Zatvaranje kuja u dobro zaštićen boks ili kuću
  3. Upotreba zaštitnih gaća
  4. Držanje ženke na povodcu u šetnji dok traje ciklus

Metodi pod stavkom 1 i 3 su najmanje sigurni i ne treba se potpuno pouzdati u njih.

Šta ako ipak dodje do neželjenog parenja ?

 

Javite se odmah svom veterinaru, jer postoji mogućnost sprječavanja neželjene trudnoće, aplikacijom odgovarajućih hormona.  Ovaj tretman moguće je sprovesti samo ukoliko se javite najkasnije 5 dana od parenja. Nakon toga vremena moguće je uraditi tkz. hormonski abortus (do 45 dana graviditeta)  ili izvršiti hirurško otklanjanje materice i jajnika što u stvari znači da se Vaša kuja neće više nikada pariti u životu.

Svaki od ovih tretmana može da nosi sa sobom i veliki broj sporednih, neželjenih efekata na psa pa se treba podrobno konsultovati sa svojim veterinarom prije donošenja konačne odluke.

Tekst pripremljen za list Dan
Kao  što vodimo računa o sopstvenoj ishrani, tako moramo voditi računa i o ishrani naših kućnih ljubimaca. Hranjenje psa kompletnom i izbalansiranom hranom je najlakši način da ga održite zdravim i da mu čak i produžite život, kaže dr Branko Živković, veterinar specijalista za male životinje iz podgoričke ambulante “Animavet”. Ono o čemu vlasnik životinje mora voditi računa prilikom odabira namirnica koje će dati ljubimcu jesu uzrast životinje i njena veličina, a u nekim slučajevima i pripadnost nekoj rasi. Naime, istu vrstu hrane, kao ni količinu, nećete dati štenetu i odraslom psu, kao što nećete istu količinu dati pudli ili mastifu. Takođe, energetska vrijednost obroka uvijek se mora prilagoditi i fizičkim aktivnostima psa. Logično, radni pas ili lovački, sigurno je da troši više energije od psa koji se malo kreće. Pritom, treba imati u vidu i da su pojedine rase pasa sklonije gojenju od drugih. Slično kao i kod ljudi, višak kilograma može izazvati komplikacije i čak dovesti do nekih sistemskih oboljenja psa.
Iako psi spadaju u red mesojeda, dr Živković ističe da udio mesa u obroku ne bi trebalo da prelazi 30 odsto.
- Postoji izreka da vam je pas zdrav koliko ga zdravo hranite. Bitno je da ishrana bude raznovrsna, da osim mesa budu zastupljene i druge namirnice, prvenstveno povrće. Ipak, treba izbjegavati da se u većoj mjeri unose mahunarke. No, isto tako u obrok se mogu uključiti i različite vrste tjestetnina – kaže veterinar. Kako naglašava, kada je u pitanju ova “domaća” ishrana, treba reći da se svaki vlasnik ponaša individualno – u skladu sa potrebama i navikama svog ljubimca.
- Na osnovu rekacija psa na neku hranu, vlasnik može relativno lako i brzo da stvori sliku o potrebama svog ljubimca. Treba izbjeći svu hranu ekstremnih ukusa, previše začinjenu i slanu, ljutu. Posebno treba izbjegavati slatkiše koji se koriste u ishrani ljudi, ne treba im davati pileće ili riblje kosti, jer se mogu povrijediti – kaže dr Živković. Kada je u pitanju gotova – “fabrička” hrana, veterinar smatra da tu vrstu ishrane ne treba forsirati iako je proizvođači najčešće reklamiraju kao najbolje izbalansirani i potpuni obrok za vašeg ljubimca.
- Moje mišljenje je da ljubimci mogu voditi zdrav život ako se kombinuje ishrana, domaća i fabrička hrana. Inače, štenad imaju više obroka tokom dana, dok se odrasli psi hrane jednom dnevno. Jednostavno, njihov metabolizam je takav. Najpoželjnije je da odrastao pas taj jedan obrok dobije uveče – kaže dr Živković. Takođe, smatra da se ne treba strogo držati tablica za ishranu već prilagođavati vrste i količinu namirnica životinji. Jednostavno, njen fizički izgled – pogotovo dlaka i raspoloženje najbolje će vam pokazati da li ste na pravom putu.

Zablude
Veterinar ističe da treba izbjeći neke uvriježene stereotipe.
- Psima se treba davati samo žumance ili kora od jajeta, a ne bi trebalo davati bjelance. Ono se ne daje jer u sebi sadrži supstancu koja može dovesti do poremećeja metabolizma vitamina B. Naravno, to se dešava ukoliko psu često dajete jaje. No, ako pojede jedno ili dva živa jaja sedmično do takvih komplikacija ne bi trebalo da dođe – kaže veterinar. Takođe, velika je zabluda da je mlijeko uvijek dobro.
- Mlijeko kao namirnica je dobro za štenad do tri ili četiri mjeseca. Odrasli psi nemaju dovoljnu količinu enzima za razgradnju laktoze. Zato im treba davati jogurt ili mladi sir.

DR BRANKO ŽIVKOVIĆ, VETERINAR SPECIJALISTA  – ANIMAVET PODGORICA

Kastracija(ili sterilizacija) je već odavno u mnogim zemljama postala abeceda kulturnog i civilizacijskog suživota ljudi i životinja u urbanoj sredini.
Postoji nekoliko dobrih razloga zašto bi trebali sterilisati Vašu mačku ili kucu, odnosno kastrirati Vašeg mačka ili psa:
  • Prvi razlog je što će te izbjeći sve neugodnosti koje nosi tjeranje tj. ciklus kod Vašeg ljubimca koji je ženskog pola. Kod mačaka je to obično često mjaukanje tokom ciklusa i skupljanje mačora oko nje,dok mačori koji nijesu kastrirani u sezoni parenja nekontrolisano mokre po kući i time ostavljaju neugodan miris. Kod kuja ciklus karakteriše postojanje sukrvičavog iscjedka iz vagine koji može da traje i do 10 dana, i za vlasnike koji ih drže u kući to je problem higijenske prirode
  • Drugi razlog je medicinske prirode i jer se pravovremenom  sterilizacijom sprečava nastajanje nekih tumora mlečne žlijezde
  • Treći razlog je što se sterilizacijom spriječava  moguća pojava gnojnog zapaljenja materice koje se stručno zove ’’pyometra ’’, dok se kastracijom mužjaka , sprečava pojava tumora testisa ili prostate.
  • Četvrti razlog je što se kao rezultat nekontrolisanog parenja na ulicama nađe veliki broj životinja koje se kasnije hvataju i eutanaziraju.Kao tužni rezultat, na svijetu godišnje bude eutanazirano nekoliko miliona pasa i mačaka svih starosti i rasa. Ostali žive kratak i najčešće nesrećan život lutalica. Mnoge od ovih životinja su na svet došle neželjenim uparivanjam koje je moglo biti spriječeno sterilizacijom ili kastracijom. Lutalice rijetko žive duže od nekoliko godina, često stradajući od gladi, bolesti, smrzavanja ili pod točkovima automobila.
  • Peti razlog  što kastrirani psi i mačke bolje usmjeravaju svu svoju pažnju na svoje ljudske porodice, manje su skloni lutanju i time se sprječava mogućnost da nastradaju od drugih životinja, na ulici od automobila ili od neodgovornih građana.
ISTINE I ZABLUDE
Sterilizacija i kastracija su opasni i bolni zahvati:
NETAČNO Kastracija je rutinski operativni zahvat koji zahtijeva minimalnu hospitalizaciju. Uz minimalnu kućnu njegu vaš će se ljubimac u potpunosti oporaviti i nastaviti živjeti normalnim životom već za nekoliko dana. Sterilizacija zenke (uklanjanje jajnika ili uklanjanje i maternice i jajnika) ili kastracija muzjaka (uklanjanje testisa) hirurski su zahvati koji se izvode u opštoj anesteziji pa su samim tim i bezbolni.
Potrebno je da mačke ili kuje imaju jedno leglo prije operacije:
NETAČNO Što prije sterilišete ženku to će ona imati bolje zdravlje u budućnosti. Što duže ženka živi bez sterilizacije, veće su šanse od tumora dojke ili infekcije materice. Zapravo, ženka sterilisana prije prvog tjeranja [između 6 i 9 mjeseci] ima šest do sedam puta manje šansi da dobije tumor od nesterilisane ženke.
Međutim ovdje su mišljenja i među veterinarima podijeljena pa neki veterinari preporučučuju da se ovaj zahvat izvrši tek nakon postizanja polne zrelosti životinje.
Naše lično iskustvo je da je ovu operaciju najbolje uraditi između 4-tog i 8-og mjeseca starosti, jer je rizik postoperativnih komplikacija tada najmanji.
Sterilizacija ili kastriranje će izmijeniti karakter kućnog ljubimca :
DJELIMIČNO TAČNO: Male promjene koje će nastupiti biće bez izuzetka pozitivne. Bez obzira na starost u trenutku ovakve operacije, vaš ljubimac će ostati vjeran, privržen i zaštitnički nastrojen prijatelj. Sterilizacija će smanjiti nagon za parenjem što će imati smirujući efekat na mnoge životinje. Kastrirani mužjaci mačaka i pasa uglavnom prestaju da lutaju i da se sukobljavaju sa drugim mužjacima, a također prestaju i da označavaju svoju teritoriju urinom. Smanjuje se agresivnost , ali ne i potreba da štite svoju teritoriju, pa su oni i dalje dobri čuvari.
Kućni ljubimci poslije sterilizacije postaju debeli i lijenji :
NETAČNO: Manjak kretanja i pretjerana ishrana čini kućne ljubimce debelim i lijenjim, ne sterilizacija. Vaš kućni ljubimac se neće ugojiti ukoliko mu obezbijedite adekvatno kretanje i prilagodite ishranu. Sterilizacija je dobra za vašeg ljubimca i zbog toga što takve životinje u prosjeku žive dvije do tri godine duže od nesterilisanih jedinki. Nepostojanje seksualnog nagona delimično smanjuje aktivnost životinje pa je zbog toga preporučljivo pratiti težinu i adekvatno umanjiti obroke ako se primijeti porast težine.
Branko Živković, veterinar specijalista

ISHRANA HRČKA

Za ishranu hrčka potrebno je koristiti mješavina sjemenki kao osnova ishrane i svježu i vlažnu hranu povremeno. Na tržištu postoje vrlo kvalitetne gotove hrane za hrčka, najbolje su one poznatih proizvođača (“Padovan” , Friskies, Trixie, Vitakraft  i Prestige). Dovoljno će biti da ga hranite jednom dnevno uobičajenom mješavinom sjemenki.
Vrlo je bitno da u ovu komercijalnu hranu bar svaki treći dan dodate nešto od svježe hrane. Na taj način prevenira se  opstipacija crijeva, ali i gojaznost. Nemojte mu naglo mijenjati ishranu. Svježe voće ili povrće u manjim količinama  je potrebno prethodno oprati i osušiti. Svom ljubimcu možete dati jabuku, šargarepu, brokoli, karfiol, celer i salatu, ali za salatu bi bilo poželjno da je iz Vama poznate bašte, jer nerijetko dolazi do trovanja naših ljubimaca preparatima kojim se tretira navedena salata. Ako nije moguće nabaviti takvu salatu, već ako imate kupovnu, prvo je treba potapati u čistoj vodi duže vreme, a nakon toga dobro osušiti i dati hrčku. Takođe hrčku možete davati i bananu , jabuke, kajsije i breskve. Povremeno se hrčku mogu davati kuvano jaje i usitnjene ljuske od jajeta koje su bogat izvor kalcijuma.
Ne preporučuje se da se hrčku daju pomorandže,limun,kivi, svježi krompir, kisjeli krastavci  turšija,čokolada i čokoladne poslastice kao i slane stvari.
Inače pošto je hrčak noćna životinja i tada radije uzima hranu, onda mu istu treba davati uveče.
Većina ljudi koji imaju male glodare (kao što su hrčak, zamorac i kunić) za svoje kućne ljubimce smatraju da im mogu u nekontrolisanim količinama davati svežu i zelenu hranu. Na žalost,  previše ovakve hrane izaziva nadutost, meku stolicu i proliv, a kao krajnji ishod i uginuće ljubimca. Inače se preporučuje za ljubimce – glodare davanje sveže hrane u količini koja stane u jednu supenu kašiku. Uz hranu, potrebno je svakodnevno mijenjati i vodu, i dva puta dnevno, naročito za vreme letnjih meseci. Možete dati i dvopek, ali neprečesto.
Hrčku možete ponuditi i mineralni kamen za trošenje zuba, kao i  razne igračke i sigurna drvca za glodanje .
Pripremio
Branko Živković, veterinar specijalista
Prati

Dobijte svaki novi članak dostavljen u vaše poštansko sanduče.