Feeds:
Članci
Komentari

Archive for the ‘Uncategorized’ Category

Noćni vid

Ako bi željeli da na početku razjasnimo ko bolje vidi po noći pas ili čovjek onda bi najbolji  odgovor bio mačka. Mačka je svakako šampion noćnog vida , mada ni pas nije daleko, dok je čovjek totalni autsajder u ovoj kategoriji , zato čovjek ima vještačku svjetlost koja mu pomaže i osvetljava okolinu po noći.

Postoje 3 značajna faktora koja pomažu psu i mački da bolje vidi noću od čovjeka. Prvi je daleko veći broj fotosenzitivnih ćelija štapića na mrežnjači oka kod psa i mačke u odnosu na čovjeka, drugi je postojanje sloja tapetum lucidum kod pasa i mačaka , a koga nemaju primati uključujući i ljude i treći razlog je veći dijametar zenice kod pasa i mačaka koja se tokom noći maksimalno širi i tako propušta i minimalnu količinu svjetlosti koja postoji.

Znajući ovo lako nam je da shvatimo zašto pas , a posebno mačka bolje vide od čovjeka noću.

Oštrina vida

Ovo je kategorija u kojoj je čovjek pobjednik ne samo u odnosu na psa ili mačku već i odnosu  na konja recimo.

Ovo se naravno odnosi na oštrinu vida danju i čovjeku ovdje pomaže prije svega veći broj one druge grupe fotosenzitivnih ćelija na mrežnjači koji se zovu stubići. Broj ovih receptora  je i do 8 puta veći na centralnom dijelu retine kod čovjeka nego kod psa ili mačke pa samim tim čovjek vidi danju jasnije od psa i mačke. Drugi razlog za bolju oštrinu vida treba tražiti u naprednijim mogućnostima našeg sočiva. Ono što je interesantno je sposobnosti mačaka koje žive napolju i onih koje žive u kućama nijesu iste po ovom pitanju. Mačke koje žive napolju imaju reklo bi se veće oči i bolju oštrinu vida od onih koje žive i kući.

Boje

Po pitanju boja pas je veoma sličan ljudima daltonistima jer vrlo loše razlikuje boje, a mačka je moglo bi se reći za nijansu bolja od psa u ovoj kategoriji. Razlog ovome ponovo leži u malom broju ćelija stubića na mrežnjači psa i mačke jer one nose pigment iodopsin koji je odgovoran za detekciju boja. Tako pas zbog postojanja samo dva tipa ćelija stubića vidi samo dvije osnovne boje žutu i plavu  dok mačka razaznaje osim ove dvije boje i spektar zelene boje.

Ipak ova činjenica ne ugrožava životinjama iz grupe canida i felida kojima pripadaju pas i mačka činjenicu da budu dobri lovci tj. predatori jer oni bolje detektuju kretanja u okolini u odnosu na čovjeka i imaju veći ugao vida, što im je važno za pravovremenu detekciju plijena.

I dok pišem ovaj tekst u sitne sate sjetih se konačno zašto je moda važnija meni nego mom psu. Pa zbog boja.

Srdačan pozdrav do septembra i prijatno ljeto sa mnogo živih boja želim svim vjernim čitaocima.

Pripremio:  Branko Živković, veterinar specijalista PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com i www.animavet.me

Read Full Post »

PAS I TV

Ne tako davno uživali smo moglo bi se reći u jednoj maloj reklamnoj prevari. Naime veoma pompezna i agresivna reklama Extra TV kojoj uzgred budi rečeno nijesam ni ja odolio građena je na  idiličnoj sceni gdje jedan mali pas rase mops tako reći uživa gledajući Extra TV. Možda je stvarno i bilo vlasnika pasa koji su pomislili, eto rješenja za dosadu našeg psa dok smo na poslu. Ipak stvarno stanje stvari je bitno drugačije, jer većina pasa uopšte ne želi da gleda TV, ili bolje rečeno čak mu i smeta gledanje u TV. Ovo prije svega jer njegova vizuelna percepcija slike sa TV-a nije ista kao naša. Njegova rezolucija je vida je  oko  70 Hz dok na većini TV i kompjuterskih monitora rezolucija je oko 50 do 60 Hz pa  pas ne vidi sliku na TV-u kao mi već mu ona treperi  i predstavlja problem uočavanja bilo čega na TV-u i samim tim pas  nema koncentraciju da gleda TV. Osim toga što mu ne odgovara rezolucija slike, pas i ne pridaje značaj vizuelnom doživljaju koliko recimo čulu mirisa, a TV mu svakako ne miriše, pa i da na TV-u može da vidi recimo neku hranu, ne bi pokazivao znake pažnje, jer je ne bi osjetio mirisom.

Ipak novije generacije TV sa HDTV-om imaju veću rezoluciju monitora pa samim tim i psi mogu uživati u TV sapunicama, farmama i drugim rialiti programima. Bez ikakve šale u Americi sve više urednika na TV-u  dobija zahtjeve gledalaca da program prilagode njihovim kućnim ljubimcima jer bi željeli da slobodno vrijeme provode zajedno sa svojim psom  gledajući TV-a.

Naša sledeća zabava, TV za mog ljubimca. Zašto da ne.

Pripremio:  Branko Živković, veterinar specijalista PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com i www.animavet.me

Read Full Post »

inhalacione alergije

Ako se Vaš pas češe po tijelu, liže i žvaće šape, češe lice od predmete ili pod, ima problema sa ušima i gubi dlaku sa velikom vjerovatnoćom se može reći da je Vaš pas atopičar tj. da ima alergijsku reakciju na neki inhalacioni alergen. Osim gore navedenih simptoma dlaka kod ovih pasa može biti suva i gruba.

Bolest se može javiti između 6 mjeseci i 7 godina starosti, mada se najčešće javlja između 1 i 3 godine starosti. Kada je u pitanju rasna predispozicija atopiji su najčešće skloni terijeri, retriveri, bokseri, dalmatinci,seteri, šnauceri i engleski buldozi. Kod otprilike jedne četvrtine pasa bolest ima sezonski karakter tj. javlja se samo u određenim periodima godine.

Koji su to najčešći inhalacioni alergeni za pse ?

  • Polen drveća
  • Polen trave
  • Polen korova
  • Kućna prašina
  • Grinje

Klinička slika bolesti: Osim na početku teksta navedenih simptoma, kao posledica atopije može se javiti gnojna infekcija kože (piodermia) izazvana bakterijama, prisutan je često i konjuktivitis praćan češanjem očiju, a takođe kod značajnog procenta pasa atopičara prisutna je  perut tj seborea.

Dijagnoza bolesti: Anamneza uzeta od vlasnika može predstavljati dobar put do prave dijagnoze, ipak vlasnici ne daju uvijek prave informacije pa se veterinar mora oslanjati na egzaktnije metode. Prije svega klinička slika bolesti i intradermalno testiranje daju definitivnu dijagnizu. Intradermalno testiranje se obavlja uglavnom samo u specijalizovanim dermatološkim ambulantama, a predstavlja ključ prave dijagnoze i naravno kasnijeg liječenja.

Terapija: Postoji više mogućnosti  za terapiju atopija kod pasa. U praksi postoje tkz. specifične i nespecifične terapijske metode.

U  specifične spadaju hiposenzibilizacija i izbjegavanje kontakta sa alergenom dok u nespecifične spada upotreba raznih ljekova i medikamenata.

Najidealnije rješenje problema je izbjegavanje alergena ukoliko je to moguće , a kao drugo dobro rješenje nameće se hiposenzibilizacija, mada njena uspješnost varira od 50 do 70 % i limitirana je time samo što je sprovode  samo dobro opremljene dermatološke ambulante. Na kraju naravno ostaje terapija ljekovima koji imaju lokalno ili sistemsko djelovanje. Od ljekova se koriste oni iz grupe kortikosteroida, ciklosporina i rjeđe antihistaminika. Nekda je moguće i potrebno primijeniti i hiposenzibilizaciju i  kortikosteroide  ili antihistaminike zajedno.

Na kraju ne treba zanemariti ni činjenicu da psi atopičari  nijesu samo alergični na neki inhalacioni alergen već kod njih postoji često i alergija na buve , pa je ovakve pse potrebno uvijek tretirati sredstvima za zaštitu od buva.

Pripremio: Branko Živković, veterinar specijalista PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com i www.animavet.me

Read Full Post »

Kontaktne alergije ne spadaju u česte alergijske bolesti kože kućnih ljubimaca. Javljaju se kod pasa ili mačaka koji imaju izuzetno osjetljivu kožu prema supstancama iz ambijenta u kojem borave i sa kojima dolaze u kontakt. Različiti materijali i supstance mogu biti uzročnici ovih alergija. Najčešći izazivači ovih alergija su : metali u posudama za hranu ili vodu, gumene igračke, deterdženti kojima se peru tepisi ili ležaljke za ljubimce, šamponi, trava… Starosna kategorija životinja kod kojih se ovo oboljenje javlja je 2 godine i više starosti, mada ovo nije pravilo. Ukoliko pas sa osjetljivom kožom dodje u  dodir sa nekim od materijala na koje je osjetljiv na koži se može javiti crvenilo, svrab, vezikule, dok se u težim oblicima mogu javiti ragade i duboki ekcemi na koži,bakterijske infekcije kože i hiperpigmentacija kože. Simptomi se obično javljaju 24 do 48 sati nakon kontakta sa alergenom. Djelovi kože gdje ima manje dlake ili je uopšte nema više su izloženi mogućnošću reakcije na kontaktni alergen jer dlaka prirodno štiti kožu od spoljnih agenasa pa i alergena.

Promjene na koži se javljaju na onim mjestima koja su bila u kontaktu sa alergenom. Na primjer promjene oko usana ili na nosu će se javiti ukoliko je životinja alergična na materijal od kojeg je napravljena posuda za hranu ili vodu. Promjene na stomaku ili unutrašnjem dijelu nogu javiće se ukoliko je životinja alergična na podlogu na kojoj leži ili na travu kroz koju se kreće itd.

Istorija bolesti i klinička slika su ključ postavljanja dijagnoze koja se konačno potvrđuje ukoliko se simptomi bolesti povuku nakon odgovarajuće terapije koja osim ljekova podrazumijeva  i sprječavanja kontakta životinje sa alergenom.

Preventiva kod visoko osjetljivih životinja:

  • koristiti staklene posude za vodu,
  • upotrebljavati hipoalergijske deterdžente za pranje prostirki tepiha i ležaljki,
  • upotrebljavati hipoalergijske šampone
  • restrikcija šetnje po travi

Pripremio:  Branko Živković, veterinar specijalista PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com i www.animavet.me

Read Full Post »

ALERGIJA NA BUVE

Alergija na buve predstavlja najučestalije alergijsko oboljenje sa manifestacijama na koži kod pasa. Suštine ove alergije je preosjetljivost pasa na pljuvačku buve koja sadrži više od 15 različitih antigena. Buve prilikom sisanja krvi luče pljuvačku da bi spriječile zgrušavanje krvi psa na mjestu ujeda, i tom prilikom organizam psa dolazi u kontakt sa alergenima iz pljuvačke buve.

Psi sa ovom vrstom alergije često pokazuju sklonost i ka drugim alergijama. Oboljenje kod pasa moglo bi se reći ima sezonski karakter jer se masovnije javlja u toplijim periodima godine kada je i aktivnost buva veća.

Klinički znaci :

Jedan od prvih simptoma je intezivan svrab kod pasa praćen češanjem. Kao posledica mehaničke trauma dolazi do opadanja dlake i pojave krasta na koži. Obično se ove promjene javljaju duž leđa, od korijena repa  ka vratu. Međutim promjene se mogu javiti i bilo gdje drugo na koži. Kao komplikacija ukoliko se bolest ne liječi u startu dolazi do bakterijske infekcije kože ili pojave tkz. hot-spot ekcema.

Dijagnoza:

Veterinar postavlja dijagnozu dokazivanjem prisustva buva na psu ili dokazivanjem njihovih ekskremenata testom na bijelom papiru. Moguće je izvršiti i inradermalno testiranje (nije dostupno kod nas) sa specifičnim fabričkim alergenom koji sadrži alergene pljuvačke buva. Radi eliminacije sumnje na neke druge bolesti treba uraditi i pregled kožnog skarifikata.

Terapija:

Terapija se zasniva na upotrebi kvalitetnih sredstava koja uništavaju buve na psu i upotrebi sredstava za tretiranje okoline u kojoj pas boravi. Veoma je važno upotrebljavati sredstva koja neće samo ubijati buve na psu nego i predstavljati zaštitu od ponovne infestacije buvama jedan određeni vremenski period. Izbor sredstava na tržištu je uglavnom dobar i za pse kojima je dokazana alergija na buve treba koristiti najefikasnija sredstva. U terapiji se mogu koristiti i kortikosteroidi i antibiotici u zavisnosti od procjene veterinara.

Treba napomenuti da se većina komercijalnih preparata ne može upotrebljavati kod štenadi mlađih od 2 mjeseca, kao i da za mačke treba upotrebljavati sredstva koja su isključivo namijenjena njima.

Hiposenzibilizacija ne daje dobre rezultate kod ove alergije.

Sličnosti:

Alergija na buve se može nekada pomiješati sa demodikozom, atopijom, šugom, hejlecijelom ili nekom drugom pruritičnom dermatozom.

Napomene:

Buve nijesu samo izazivači alergije , već su i  prenosioci crijevnog parazita pasa koji se zove Dipilidium caninum, pa je pse sa buvama poželjno tretirati i endoparaziticima kojima se uništava ovaj crijevni parazit.

Zanimljivo:

Neko je izračunao da 72 ženke buve mogu za 24 sata usisati 1 ml krvi psa ili mačke, dok mužjaci buve uzmu manju količinu.

Pripremio:  Branko Živković, veterinar specijalista PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com i www.animavet.me

Read Full Post »

Opšti dio

Kožne bolesti kućnih ljubimaca spadaju procentualno u najzastupljenije zdravstvene probleme, a u okviru njih alergijske bolesti sa manifestacijama na koži zastupljene su i do 50%. Ovako visok procenat naših pacijenata koji pate od nekog oblika alergije koji se manifestuje na koži obavezuje nas da ovom problemu posvetimo ozbiljnu pažnju, kako sami vlasnici kućnih ljubimaca tako i veterinari.

Alergologija je sama po sebi prilično složena i obimna nauka pa samim tim i njena primjena podrazumijeva dobro teoretsko znanje i kliničko iskustvo. Uprošćeno alergijska reakcija mogla bi se poistovjetiti sa pojmom preosjetljivost, što znači pretjerana reakcija organizma na ponovni kontakt ili unos nekog potencijalnog alergena. Neke supstance same mogu biti alergeni , dok opet neke druge supstance mogu biti alergeni samo ukoliko se vežu za neku drugu supstancu.

Postoji niz predisponirajućih faktora za nastanak alergijskih oboljenja kod naših ljubimaca. Tu se prije svega misli na sklonost ka alergijama, ambijentalni faktori, geografski faktori , klimatski faktori itd.

Neke rase pasa i mačaka imaju naslednu sklonost ka alergijama kao na primjer Kokeri, Pudle, Bokseri, Jack Russell terijeri, Šnauceri, Buldozi, Dalmatinci, Retriveri… Ambijent u kojem ima puno prašine i stanovi u kojima je centralno grijanje mogu biti faktori koji povećavaju mogućnost pojave alergija kod naših ljubimaca, kao i boravak u vanjskoj sredini gdje je izražena raznolika vegetacija u stadijumu cvjetanja. Provjetravanje prostorija u kojima borave kućni ljubimci je izuzetno važno jer se time smanjuje koncentracija alergena u stanu.

Alergijske bolesti naših ljubimaca mogu biti ponekad frustrirajuće za vlasnika jer se često ne mogu izliječiti već samo držati pod kontrolom, pa svaki početak  novog češanja predstavlja stres i za samog vlasnika. Zbog toga je veoma važno vlasnika informisati o kakvoj bolesti se radi, njenom toku i prognozi. Dobra saradnja vlasnika i veterinara je veoma važna kada su u pitanju alergijske bolesti kože naših ljubimaca. Naročito je važno da vlasnik prilikom dolaska u ambulantu da veterinaru tačnu i detaljnu anamnezu bolesti, jer dobra anamneza jer veoma važan put do postavljanja tačne dijagnoze. Zato bi dobro bilo i da vlasnik zapiše sva zapažanja koja se tiču problema sa kožom i da to prezentuje veterinaru.

Samu dijagnozu alergijske bolesti veterinar donosi na osnovu anamneze, opservacije pacijenta ,kliničkog pregleda, pregleda kože sa lupom, pregleda kožnog skarifikata,  testa na gljivice, analiza krvi, intradermalnog testa i još nekih specijalističkih testova kao i eliminacione terapije. Naravno nekada nije potrebno uraditi sva ispitivanja već samo neka od gore nabrojanih , a odluku o tome donosi veterinar.

Medju najčešće alergijske bolesti  kože pasa i mačaka spadaju atopije (inhalacione alergije), alergije na ujed buve, nutritivne alergije (alergije na hranu) i kontaktne alergije.

Posebno o svakoj od njih pisaćemo u narednim stručnim tekstovima.

Pripremio:  Branko Živković, veterinar specijalista PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com i www.animavet.me

Read Full Post »

Sa prvim toplim proljećnim danima kreće najezda buva i krpelja. Naši ljubimci (psi i mačke) prvi su na udaru ovih nemilosrdnih krvopija. Pseća i mačja buva Ctenocephalides canic i Ctenocephalides felis hrane se na psu i mački, njihovom krvlju, a žive u okolnom ambijentu. Osim toga posledice njihovih ujeda mogu biti i burne alergijske reakcije kod pasa i mačaka, koje se manifestuju intenzivnim češanjem, opadanjem dlake, pojavom ekcema na koži i u krajnjem slučaju može doći do promjene opšteg zdravstvenog stanja.

Krpelji takođe predstavljaju veliku napast i ozbiljna su prijetnja zdravlju naših ljubimaca pa i ljudi. Osim toga što veliki broj krpelja može dovesti do ozbiljne anemije i tik paralize krpelji mogu biti i prenosioci nekih ozbiljnih bolesti kao što su piroplazmoza i lajmska bolest.

Kako se zaštititi ?

Na tržištu postoji veliki broj komercijalnih preparata koji imaju zaštitno dejstvo od buva i krpelja. Ovi proizvodi mogu biti u obliku ogrlica, sprejeva, spotova, šampona, praškova….

Koji preparat izabrati ?

Da bi napravili pravilan izbor preparata treba se posavjetovati sa svojim veterinarom, jer na primjer isti preparati koji se koriste za pse većinom se ne mogu koristiti i za mačke. Takođe štenad ispod 2 mjeseca ne mogu se tretirati većinom komercijalnih preparata, kao ni bolesne i iscrpljene životinje. Kod izbora preparata za ljubimce  koji žive u kući i imaju kontakta sa djecom treba biti obazriv.

Za ljubimce koji žive u područjima gdje ima komaraca koji prenose lajšmaniozu takođe treba napraviti poseban izbor preparata za zaštitu koji u sebi imaju sredstva koja odbijaju komarce.

Koji su to preparati kojih ima kod nas u ponudi ?

Pa na našem tržištu i u našoj ambulanti od ogrlica u ponudi imamo Scalibor ogrlice koje štite oko 5-6 mjeseci od buva, krpelja i odbijaju komarce. Naše iskustvo je da su one veoma efikasne u zaštiti od krpelja, ali da imaju neštomanju efikasnost kada su buve u pitanju. Mi preporučujemo da se prva ogrlica stavi u martu, i da se promijeni početkom avgusta. Od ostalih ogrlica kao kvalitetne izdvajaju se Bayerove oglice Kiltix i Bolfo i Virbacove Preventic i Preventef.

Što se sprejeva i spotova tiče oni obično štite 4 do 8 nedjelja, zavisno od proizvođača. Trenutno se kao kvalitetni na našem tržištu kotiraju Front line sprejevi i spotovi, kao i Adventix i Duowin spotovi i Bolfo sprejevi.

Umanjuje li kupanje efikasnost ovih sredstava ?

Kupanje ne umanjuje efikasnost ovih sredstava ukoliko to nije prečesto, i ukoliko se životinja ne okupa u prvih nekoliko dana nakon tretmana. Ipak tačne informacije treba potražiti na mjestu gdje se kupuju ovi preparati.

Je su li ovi preparati sigurna zaštita ?

Ovi preparati ne predstavljaju 100% zaštitu, i pored njihove upotrebe preporučuje se da se redovno tretira i okolina psa tj ambijent gdje pas živi i tretman mjesta na kojima često leži, kao i pojačano usisavanje tepiha i namještaja ukoliko životinje borave u kući. Sa veterinarom se treba posavjetovati koja sredstva upotrijebiti za tretiranje okoline.

VAŽNO ZAPAMTITI !!!

  • NE TRETIRATI ŠTENAD PREPARATIMA ZA ODRASLE PSE
  • MAČKE MOGU BITI VEOMA OSJETLJIVE NA NEKE PREPARATE KOJIMA SE TRETIRAJU PSI
  • OBAVEZNO TRETIRATI I OKOLINU PSA
  • KONSULTOVATI SE REDOVNO SA VETERINAROM

Pripremio: Branko Živković veterinar specijalista, PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com i www.animavet.me

e-mail: uvcg@t-com.me

Read Full Post »

Promjenom načina života čovjeka, i prelaskom u urbane sredine sve više se gubila veza čovjeka i prirode. Kao način da zadrži vezu sa prirodom čovjek se okrenuo druženju sa kućnim ljubimcima. Zbog dijeljenja istog ambijenta sa njima, ponekad čovjek dolazi u situaciju i da podijeli neku bolest sa životinjama sa kojima živi. Osobe sa oslabljenim imunim odgovorom imaju veću mogućnost da dobiju neku infekciju pa samim tim i one bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na čovjeka (zoonoze). U grupu osoba sa oslabljenim imunim odgovorom svrstavamo malu djecu,starije osobe,osobe koje su na hemoterapiji, osobe sa autoimunim bolestima, osobe koje uzimaju imunosupresivne ljekove, osobe sa reumatoidnim artritisom kao i osobe koje imaju neke generalizovane bolesti koje utiču na smanjenje imunog odgovora. Naravno moja sugestija ne ide u pravcu da ove osobe odustanu od držanja životinja u svom ambijentu, jer upravo osobe iz gore navedenih grupa imaju puno pozitivnih razloga da nabave ljubimca, samo mi je želja da skrenem pažnju da  osobe iz gore navedenih grupa treba  pažljivo da  priđu odabiru kućnog ljubimca. Njihovi ljubimci moraju prolaziti redovno veterinarsku kontrolu i treba naglasiti prilikom dolaska kod veterinara da je vlasnik životinje osoba sa suprimiranim imunim odgovorom.

Imunosuprimirane osobe treba da :

  1. Pažljivo odaberu životinju za kućnog ljubimca
  2. Znaju kako da vode računa o njenom zdravlju
  3. Znaju šta da rade kada se životinja razboli

Zapamtite nekoliko sledećih savjeta  za izbor kućnog ljubimca :

–        Izaberite pitomu životinju koja nije sklona da grebe i ujeda

–        Izbjegavajte reptile za kućne ljubimce

–        Ukoliko se odlučite da uzmete životinju iz azila treba biti veoma obazriv jer je ta životinja bila u kontaktu sa velikim brojem životinja

–        Nabavljajte životinje u registrovanim pet šopovima i renomiranim odgajivačnicama

Kako se čuvati od mogućih posledica boravka u zajednici sa životinjom:

–        Uklanjajte feces životinje uvijek sa rukavicama, takođe i toalet za mačke redovno čistite koristeći rukavice

–        Akvarijume i terarijume čistite takođe sa rukavicama jer reptili često mogu biti nosioci  za ljude veoma patogene Salmonela bakterije

–        Ne dozvoljavajte Vašim ljubimcima da napolju kontaktiraju sa drugim životinjama za koje nijeste sigurni da su zdrave

–        Perite ruke uvijek nakon igranja i maženja sa ljubimcem

–        Vodite računa o ishrani životinje (ne svježe meso, mačkama ne dozvoljavajte da jedu miševe)

–        Zaštite Vašeg ljubimca od buva, krpelja, komaraca i ostalih ekto i endo parazita

Šta uraditi kada se životinja razboli:

–        Životinju odmah odvesti kod veterinara da bi se utvrdilo da li se radi o oboljenju koje je prenosivo i na čovjeka

–        Ukoliko se radi o nekoj zoonozi ako ima mogućnosti zadužiti nekog drugog člana familije ili bliskog prijatelja da vodi računa o ljubimcu dok ne ozdravi

–        Pojačati higijenske mjere u kući

Pripremio: Branko Živković vet.specijalista  PVU Animavet Podgorica

Read Full Post »

Da li kućni ljubimci mogu bolovati od epilepsije ?

Odgovor je da, epilepsija je ne samo bolest ljudi nego i nekih životinja,između ostalog i naših kućnih ljubimaca pasa i mačaka.

Šta je epilepsija?

Epilepsija je najčešće neurološko oboljenje pasa i mačaka izazvano abnormalnom moždanom aktivnošću u moždanoj kori.

Šta je uzrok ove bolesti ?

Postoji više klasifikacija ove bolesti po tome šta je uzrokuje. Meni se najprihvatljivija čini podjela na epilepsije  idiopatskog porijekla , tj nepoznate etiologije i simptomatske epilepsije. Kod idiopatskih epilepsija nije moguće utvrditi pravi razlog zašto se napadi javljaju i uzrok nije moguće otkriti za sada dostupnim ispitivanjima neurološkog sistema. Kako se u humanoj medicini ove idiopatske epilepsije vežu za genetsku komponentu tako se i u veterinarskoj medicini smatra da postoji genetska veza za pojavu epilesije. Tome govori u prilog i to da su po nekim ispitivanjima pojedine rase više predisponirane za ovu bolest. U tu grupu spadaju madjarska vižla, bokser, njemački ovčar, labrador retriver, zlatni retriver, špringel i koker španijel, bernski planinski pas i još neke rase.

Što se simtomatskih epilepsija tiče  one mogu biti kongenitalnog porijekla,traumatskog (edemi mozga od udara), inflamatornog (meningitis), infektivnog (štenećak), neoplazije , cerebro vaskularni infarkti i krvavaljenja i tik paraliza.

Kako prepoznati-dijagnostikovati bolest ?

Vlasnici obično dolaze u ambulantu prilično uplašeni za svoga psa jer su zatečeni iznenadnom pojavom epileptičnog napada kod psa. Obično kažu da je pas bez prethodniih simptoma iznenada pao i počeo da se trza, da nije odgovarao na obraćanje vlasnika i da je to trajalo par minuta. Nakon toga pas je bio iscrpljen , ali je relativno normalno funcioniosao.

Vlasnici često primjećuju samo brutalne znakove bolesti. Medjutim  epileptični napad se može podijeliti u 4 faze: prodromalnu (promjena ponašanja), aura fazu (lizanje, pojačana salivacija, skrivanje…), ictus fazu (gubitak svijesti, cvokotanje zubima, bacakanje, mlaćenje glavom i veslanje nogama…) i the ictal fazu (iscrpljenost, uzimanje velike kolicine vode, dezorjentacija..). Treba naglasiti da svaki epileptični napad ne prolazi kroz ove faze tj da postoji više tipova epileptičnih napada.

Veterinar postavlja dijagnozu na osnovu anamneze dobijene od vlasnika, neuroloških pregleda, analiza krvi i u ambulantama koje su opremljne treba uraditi EEG i CT Medjutim najbitnije od svega je dobro uzeta anamneza od vlasnika i opšti klinički pregled. EEG i CT mogu biti potpuno uredni, a da pas ipak  boluje od epilepsije, uz to ni jedna ambulanta kod nas nije opremljna da bi se mogao uraditi EEG i CT.

Da li neke druge bolesti mogu da imaju slične simptome kao epilepsija?

Diferencijalno dijagnostički sa epilepsijom je moguće ponekad pomiješati hypoglikemiju, moždani infarkt, opstrukciju disajnih puteva, trovanje, disbalans elektolita itd. Zato je potrebno dobro uzeti anamnezu od vlasnika, uraditi kompletan klinički pregled i analize krvi da bi se dobila tačna dijagnoza. Veoma korisno za pravilnu dijagnozu bi bilo ako bi vlasnik bio  dovoljno priseban i napravio video zabilješku konvulzivnog napada.

Da li je ovu bolest moguće liječiti ?

Kada veterinar postavi dijagnozu on vlasnika treba da upozna o načinu liječenja ove bolesti i mogućim negativnom efektima terapije ili pojavom epileptičnih napada i pored terapije koju pas uzima. Vlasnik mora da bude taj koji donosi konačnu odluku da li će liječiti svoga psa. Kada i kojim lijekom će se početi sa terapijom odlučuje veterinar na osnovu učestalosti i jačine napada koje ima pas.

Takođe treba reći da je epilepsija bolest gdje je monitoring veoma važan i gdje veterinar na osnovu monitoringa odlučuje da li će smanjivati, povećavati ili potpuno ukinuti terapiju. Za sada se u liječenju ove bolesti i kod pasa i kod mačaka nameće lijek  phenobarbiton kao najbolje rješenje.

Savjet vlasnicima : ne možete puno pomoći Vašem psu kada dobije napad , zato svoju pažnju usmjerite na ono što se dogadja da bi mogli da prenesete to vjerodostojno veterinaru. Nikako ne stavljajte prste usta psu i ne pokušavajte da mu izvlačite jezik, jer možete biti ozbiljno povrijeđeni. Jedino što možete pomoći je da se pas ne povrijedi tokom napada padom niz stepenice ili sa ležaja , pa životinju treba pažljivo pomjeriti na ravno i  bezbjedno mjesto.

Pripremio: Branko Živković vet.specijalista PVU ANIMAVET

Read Full Post »

Da li je davanje psu čokolade opasno ?

cokolada nije za pse

Mnogi vlasnici pasa nijesu upućeni u činjenicu da njihov ljubimac ne smije da jede čokoladu, i druge proizvode koji u sebi sadrže čokoladu.

Problem je u sastojku čokolade koji se zove theobromin.

I dok čovjek bez  problema podnosi theobromin tj. njegov organizam ga normalno metaboliše, kod psa je taj proces veoma usporen pa on postaje toksičan(otrovan) za organizam psa.

Da li je svaka čokolada podjednako opasna ?

Tamne čokolade, kakao table i čokolade za kuvanje su mnogo opasnije i štetnije od bijelih čokolada i pravih mlečnih čokolada.

Ovo je zbog toga što bijele i mlečne čokolade imaju manju količinu theobromina u sebi od kakaa i tamnih čokolada. Na primjer 25 grama čokolade sa visokim sadržajem theobromina može izazvati trovanje psa težine oko 20 kg.

Da li svi psi isto podnose  čokoladu ?

Ne. Istu količinu čokolade bolje će podnijeti odrasli i psi većih rasa, nego štenad i psi manjih rasa.

Koji su simptomi trovanja čokoladom?

Ukoliko pas pojede manju količinu čokolade (par kockica), onda jedini simptomi trovanja mogu biti diarea (proliv) ili povraćanje, ili i jedno i drugo. Ovdje se radi o lakšem obliku trovanja pa Vaš veterinar može brzo sanirati ovaj problem.

Ukoliko pas pojede veću količinu čokolade onda se mogu javiti ozbiljniji znaci trovanja kao što je podrhtavanje mišića, poremećen srčani ritam, srčani napad, unutrašnja krvarenja itd.

Psa treba pod hitno odvesti kod veterinara.

Ukoliko nije prošlo više od 2 časa od kada je pas pojeo čokoladu treba pokušati izazvati povraćanje kod psa.

NAŠI SAVJETI :

  1. NE POKUŠAVAJTE DA SAZNATE KAKO VAŠ PAS PODNOSI ČOKOLADU
  2. NIKAD NE OSTAVLJAJTE ČOKOLADU NA MJESTA GDJE BI PAS MOGAO DA JE NADJE I POJEDE

Pripremio: Branko Živković vet.specijalista – PVU Animavet Podgorica

www.animavet.wordpress.com

Read Full Post »

Older Posts »